13

utorak

rujan

2011

Nesto novo....NAPOKON!

Napokon.. kraj dana...bio je ovo jedan od mojih tezih dana u Hrvatskoj... Osim tracerskih problema po skoli, jedva sam se rijesila profesorice latinskog koja me do kraja nastave molila da prezentiram skolu na kraju semestra.. Ne razumijem da me ljudi jednostavno ne mogu pustiti da budem anonimna...
Ali onaj pozitivni dio dana je da sam napokon primjetila nekog zanimljivog u skoli... O njemu ne znam nista, ali makar cu imat motivaciju za ici u skolu...:)))

09

petak

rujan

2011

...I dont wanna be anything other then ME....

" A gospodjice Krajcar, sta je vas natjeralo da iz divne nam Amerike dodjete u ovu sirotu Hrvatsku?! " ...Poceo je ispitivati na rano jutro profesor Puskaric koji nam predaje matematiku.. Nisam htjela da razred sazna istinu o tragediji koja se desila u mojoj obitelji, pa sam slagala da smo dosli jer je tata nasao bolji posao i htio je biti blizi svojoj obitelji. Pola razreda je dobacivalo kojekakve gluposti, a ostatak razreda i nije bilo briga. Molila sam Boga da me pusti na miru i prestane zadirivati u ranu koja me najvise boli.. Istina je da smo morali doci u Hrvatsku jer su mi se roditelji razveli i samo smo tako mogli spasiti glavu, jer se moj otac propio i prijetio da ce nas poubijat.. Sve sam morala napustiti.. prijateljice, decka, skolu.. I dosla u "maleni" Zagreb da zavrsim zadnji razred gimnazije i vratim se u Miami.. gdje me ceka moj decko, moje prijateljice i moj mali psic ... I miss them :( Tiana je i danas nasla zabavu ismijavajuci me, pa sam se -kad mi je puknuo film, okrenula i rekla : Da ne odgovaram na njene provokacije, ne jer je se bojim vec jer je zalim i da cu joj sa zadovoljstvom donijeti modne casopise da vidi sta je u modi ove sezone i da se napokon obuce kako treba a ne da imitira Zeljku Pervana! Vjerojatno se nije uspijela snaci da odgovori, i uvjerena sam da ce sutra izvrsiti paljbu uvreda, nakon sto ih veceras nauci.. :)

06

utorak

rujan

2011

...secend chance...

Nakon dugog i teskog dana, lezim na krevetu i razmisljam o svojim mukama... Imam u biti sve sto jednoj srednjoskolki treba za uspjesan zivot a opet nisam sretna. Prvi dan skole je prosao i bolje nego sam mislila, nitko me nije nista pitao niti trazio. Dok sam danas vec bila ismijana zbog svog "prejednostavnog nacina odjevanja" .. i to od strane ku*ki iz razreda... Tiana i njena tri psica Biljana, Leana i Kristina.. Savrseno gradjene i sa tri kile sminke jedva su docekale da me popljuju na svakom susretu na hodniku. Trebala sam ostati doma, prekriti se sa dekom preko glave i tako provesti ostatak svog zivota.. I miss my Puffy :((

04

nedjelja

rujan

2011

...Where is my place...

Pocinje skola... mozda bi bilo sve puno jednostavnije da znam da cu sresti ljude koje poznajem, s kojima se druzim ili koje svakodnevno vidjam po gradu... Ali ne, moj prvi dan u novoj skoli... Samo se nadam da ovo nije jedna od onih skola koje se vidja u teen serijama.. gdje se odjeljuju bolje i losije obuceni. gdje nije bitno koju glazbu slusas i koje predmete volis, a najvise se nadam da nema onih pokvarenih grupica koje predvodi "kraljica skole"... zenske su me uvijek mrzile i uvijek ce me mrziti.. ne znam zasto su mi uvijek govorilli da sam posebna! Kamo ce biti moje mjesto u toj skoli???

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.